Radno vreme
  • Ponedeljak - Petak
    09:00 - 19:00
Pitajte stručnjake

Uspešno poslata poruka!

Nešto nije dobro, pokušajte ponovo kasnije.

Transplantacija materice

Transplantacija materice je hiruška procedura gde se pacijentkinji presađuje materica neke druge žene. 

Materica se transplantira ženi koja nema matericu ili taj organ nije funkcionalan. 

Krajnji cilj je da žena koja dobija matericu rodi dete. 

Žena kojoj se transplantira organ je recipijent, a žena koja daje matericu je donor. 

Prvo dete na svetu je rođeno u Geteborgu 2014. godine posle transplantacije koja je urađena 2012. godine. Uspešnoj transplantaciji i porođaju je prethodio 15-godišnji istraživački rad profesora Mats Brännström-a i njegovog tima. Do sada je rođeno preko 70 dece u svetu posle transplantacije materice, od koji je jedno dete rođeno posle operacije urađene u Srbiji. 

Obzirom da se ne transplantiraju jajovodi, spontana trudnoća nije moguća tako da se pre transplantacije radi vantelesna oplodnja (VTO) i zamrzavaju se embrioni i/ili jajne ćelije.

Kada se radi transplantacija materice?

Transplantacija materice se radi:

  • kod žena koje su rođene bez materice (Mayer Rokitansky Küster Hauser /MRKH/ sindrom);
  • kod žena gde je odstranjena materica zbog karcinoma, mioma, krvarenja posle porođaja;
  • kod žena sa malformacijama materice kao što je dupla ili jednoroga materica gde ne dolazi do trudnoće ili se trudnoća završava spontanim pobačajima i ranim prevremenim porođajem;
  • kod žena koje su lečene zračenjem male karlice;
  • kod žena koje imaju veliko ožiljno i nefunkcionalno tkivo u materičnoj duplji (Asherman sindrom).

Uslov da se može raditi transplantacija materice je da je žena mlađa od 40 godina i da ima vaginu dužine 7-8 cm.

Ko može biti donor materice?

Kriterijumi za donora materice su:

  • maksimalna starost 55 godina;
  • minimum jedno dete rođeno u terminu porođaja i bez komplikacija u trudnoći;
  • bez ponovljenih spontanih pobačaja ili neuspešnih IVF pokušaja;
  • bez prevremenih porođaja, preeklampsije i komplikacija u trudnoći;
  • maksimalno 2 operacije na materici (carski rez, miomektomija);
  • bez mioma, polipa, adenomioze;
  • normalan Papa test i negativan test na humane papiloma viruse (HPV) visokog rizika;
  • dobrog opšteg zdravlja i bez hroničnih bolesti;
  • BMI < 30 kg/kvm;
  • nepušač ili prestanak pušenja najmanje 6 meseci pre transplantacije.

Kolika je uspešnost procedure transplantacije materice?

Uspešnost hirurške procedure transplantacije materice definisane kao uspostavljanje redovnih mesečnih krvarenja nakon operacije je 73-100% u zavisnosti od centra gde se radi i hirurške metode (otvorena, laparoskopska i robot hirurgija).

Kumulativna šansa (1 i više transfera embriona) za rođenje deteta je 70-85%.

Izbor donora

Transplantacija se može raditi sa živog donora ili preminule osobe koja je zaveštala svoje organe (moguće samo u zemljama gde je razvijen program transplantacije organa).
Donor je najčešće u srodstvu sa recipijentom ili dugogodišnji prijatelj porodice.

Kako izgleda procedura transplantacije materice?

Pre procedure transplantacije se obavlja detaljno kliničko, laboratoijsko i radiološko ispitivanje i donora i recipijenta. 

Radi se i psihološka priprema gde je uključen i partner recipijenta. 

Neophodno je uraditi VTO i zamrznuti embrione. Mogu se zamrznuti i jajne ćelije

Par dobija detaljne informacije o pravnom aspektu zamrznutih embriona i jajnih ćelija. 

Neposredno pred operaciju se radi internistički i anesteziološki pregled. 

Pacijentkinje ne jedu i ne piju 8 sati pre operacije.

Donor i recipijent dolaze u bolnicu dan pre ili na sam dan operacije. 

Operacija i donora i recipijenta se može raditi otvorenim rezom (laparotomija) ili robotskom hirurgijom.

Operacija donora gde se odstranjuje materica traje 10-12 sati, a operacija recipijenta 4-6 sati. 

Najpre počinje operacija donora, i kada je operacija pri kraju počinje se operacija recipijenta.

Pacijentkinje ostaju u bolnici 4-6 dana nakon operacije.

Neposredno nakon operacije recipijent počinje najpre sa kortikosteroidima, a zatim i sa imunosupresivnim lekovima koji imaju za cilj da spreče odbacivanje organa. 

Pacijentkinje dobijaju lekove protiv bolova i počinju da jedu i piju nekoliko sati nakon operacije. 

Posle operacije se dobijaju antibiotici i lekovi protiv zgrušavanja krvi. Antivirusni lek se koristi 6 meseci.  Asprin se uzima sve vreme posle transplantacije kao i u toku trudnoće.

Pacijentkinje se mogu se tuširati dan nakon operacije uz asistenciju osoblja i vraćaju normalnim aktivnostima 4-6 nedelja nakon laparotomije i 2-3 nedelje nakon robotske hirurgije.

Recipijent se kontroliše na 2 nedelje prvih 3 meseca nakon operacije. Uzimaju se biopsije sa grlića materice da bi se na vreme dijagnostikovalo eventualno odbacivanje organa i korigovala imunosupresivna terapija. Nakon toga se recipijent kontroliše jednom mesečno. 

Nije potrebno kontrolisati donora.

Transfer embriona nakon transplantacije materice

Transfer embriona kod recipijenta se radi nakon 6 meseci.

Uvek se radi transfer jednog embriona. Transfer embriona se može raditi u spontanom ciklusu ili se endometrijum priprema lekovima.

Trudnoća posle transplantacije materice

Trudnoća posle transplantacije materice se kontroliše na 2-3 nedelje. Često je potrebna korekcija doze imunosupresivnih lekova. Od 12-34 nedelje se daje preventivna doza antibiotika, a aspirin se uzima sve vreme triudnoće do 34. nedelje trudnoće. Postoji povišeni rizik za preeklampsiju i prevremeni porođaj.

Porođaj nakon transplantacije materice

Porođaj nakon transplantacije materice se uvek obavlja carskim rezom. Operacijom se ne transplantiraju nervi i žena ne oseća pokrete bebe u trudnoći kao ni kontrakcije materice.

Oporavak nakon porođaja carskim rezom je isti kao i nakon svake laparotomije.

Kada se odstranjuje transplantirana materica?

Transplantirana materica se odstranjuje posle rođenja jednog ili dva deteta u dogovoru sa pacijentkinjom. Posle odstranivanja transplantiranog organa žena više ne uzima imunosupresivnu terapiju. 

Transplantirana materica se ne odstranjuje u slučaju kada je transplantacija urađena između jednojajčanih bliznakinja gde ne postoji potreba za imunosupresivnom terapijom.

Saveti stručnjaka: česta pitanja

Odgovara Dr sci. med. Milan Milenković

1.

Ko su donori za transplantaciju materice?

Donori za transplantaciju materice su najčešće u rodbinskoj ili prijateljskoj vezi sa ženom kojoj će se transplantirati materica. Donor mora imati istu krvnu grupu kao i recipijent.

2.

Koliko dugo traje priprema za transplantaciju materice?

Najviše vremena je potrebno da se pronađe donor. Analize donora i recipijenta mogu da se urade u roku od nekoliko dana. Potrebna je psihološka priprema svih učesnika u procesu transplantacije, uključujući i partnera recipijenta.

3.

Koliko embriona je potrebno zamrznuti pre transplantacije materice?

Ne postoji tačno definisan broj embriona koji je potrebno zamrznuti,ali je poželjno imati više od 3 zamrznuta embriona?z

4.

Kako se radi postupak VTO pre transplantacije materice?

VTO postupak se razlikuje od postupka kod žena koje imaju matericu i menstrualna krvarenja u načinu kako će se blokirati funkcija jajnika da ne bi došlo do prevremene ovulacije.

5.

Da li se VTO može raditi posle transplantacije materice?

VTO se može raditi posle transplantacije materice, ali je neophodno uraditi pre operacije da bi se iskljuöio neki drugi faktor infertiliteta.

6.

Kada se zamrzavaju jajne ćelije?

Jajne ćelije se zamrzavaju kod žena bez partnera koje planiraju transplantaciju i kod žena koje žele da pored zamrznutih embriona imaju i zamrznute jajne ćelije. Embrioni se ne mogu koristiti bez saglasnosti partnera, dok jajne ćelije žena može koristiti i sa drugim partnerom.

7.

Da li je rizična operacija donora?

Rizik za komplikacije tokom i posle operacije donora je isti kao i kod odstranjivanja materice kod kod karcinoma grlića materice i manji je od 5%.

8.

Da li je rizična operacija kod žene kojoj se transplantira materica?

Rizik za infekciju i stvaranje ugrušaka u krvnim sudovima je manji od 5%.

9.

Da li je imunosupresivna terapija rizična posle transplantacije materice?

Dugoročna terapija imunosupresivnim lekovima povećava rizik za dijabetes i neke maligne bolesti. 

Imunosupresivna terapija posle transplantacije materice se koristi maksimalno 4-5 godina i do sada nisu registrovane komplikacije.

10.

Da li je imunosupresivna terapija rizična u trudnoći?

Imunosupresivna terapija se koristi decenijama posle transplantacije bubrega i jetre. Do sada nisu registrovane komplikacije u trudnoći vezane za terapiju protiv odbacivanja organa.

11.

Da li su deca rođena posle transplantacije zdrava?

Transplantacija materice ne povećava rizik za malformacije ili bolesti kod deteta.

Koristimo kolačiće kako bismo poboljšali vaše iskustvo, ali ne prikupljamo lične podatke.
Listu kolačića možete pogledati ovde. Više o zaštiti podataka saznajte u našoj Politici privatnosti.