Izaberite stranicu

Displazije (prekancerozna stanja na grliću materice)

Displazije ili prekancerozne stanja su patološke promene na ćelijama grlića materice, koje se mogu razviti u karcinom. Neke displazije mogu nestati bez lečenja, ali u današnje vreme svaka otkrivena displazija zahteva kontrolu ili dodatnu dijagnostiku pre operativnog lečenja. Ne postoji dijagnostička metoda koja će razlikovati displazije koje spontano nestaju od displazija koje će se razviti u karcinom.

Displazije  nastaju u „transformacionoj zoni“, to jest na mestu gde se susreću pločasto slojeviti sloj ćelija spoljne strane grlića i cilindrični epitel kanala grlića materice. 

Prekancerozna stanja ne daju simptome i obično je normalan ginekološki nalaz. 

Dijagnoza displazije grlića 

Dijagnostikuju se citološkom analizom brisa grlića materice. Taj test je poznat kao Papanikolau test ili PAPA/PA test. Većina zemalja ima svoj nacionalni program prevencije karcinoma grlića materice i PAPA test se preporučuje jednom u 3-5 godina. 

Da bi se sprovodio program rane dijagnostike na 3-5 godina potrebno je da postoje sertifikovane laboratorije, baza podataka i kontrola kvaliteta. 

PAPA test se dopunjuje kolposkopskim pregledom koji se radi najčešće kada je odstupajući PAPA test ili odmah nakog uzimanja PAPA testa. Kolposkopija je metoda gde se pod mikroskopom pregleda grlić materice, vagina i spoljašnje genitalije. Jako je bitno da se kompletno analizira transformaciona zona grlića materice. Kod žena u menopauzi se često ne može videti transformaciona zona obzirom da se nalazi u kanalu grlića materice. 

U nekim zemljama poput Holandije, Švedske i Norveške se primarno umesto PAPA testa (citološke analize) radi tipizacija visoko rizičnih HPV-a. Ukoliko se PCR tehnikom otkrije prisustvo nekog visoko rizčnog HPV automatski se radi citološka nalaiza. 

Svaka otkrivena displazija zahteva dalje praćenje ili dijagnostiku poput biopsije grlića materice, kiretaže kanala grlića materice ili konizaciju.

Prisustvo HPV visokog rizika je otkriveno u 99% žena obolelih od karcinoma grlića materice. Infekcija onkogenim HPV je neophodna za razvoj dispalzija kao što je CIN i AIS (pogledati klasifikaciju i objašnjenje). Inače, rizik da će seksualno aktivne žene tokom života dobiti HPV infekciju je oko 80%. Genitalne HPV infekcije ne daju simptome i u oko 90% slučajeva spontano nestaju u roku od dve godine. 

Što je duže prisutan onkogeni HPV, veći je rizik za razvoj displazija i karcinoma. Rizik za razvoj displazija raste kada su prisutna dva ili više onkogena HPV. Rizik za razvoj razvoj displazija u roku od 5 godina posle negativnog HPV testa je 0,15 % . Onkogeni protein iz HPV-a, aktivira ćelijski ciklus i sprečava apoptozu, to jest programiranu smrt ćelije koja je neophodna za obnavljanje epitela grlića materice i zaštitu od razvoja karcinoma. Infekcija HPV 16 je najčešći uzročnik displazija i karcinoma grlića materice. Detekcija HPV visokog rizika sa grlića materice ima senzitivnost 90 % u otkrivanju prekanceroznih promena-displazija.

Faktori rizika za razvoj prekanceroznih displazija

Faktori rizika za razvoj prekanceroznih stanja/displazija su: pušenje, stanja sa smanjenim imunitetom (kao HIV infekcija, imunološke bolesti i upotreba imunospresivnih lekova), rano stupanje u seksualne odnose i česta promena partnera, dugotrajna upotreba pilula za kontracepciju, infekcije hlamidijom i nasledni faktor gde postoje varijacije u HLA sistemu.

U ginekološkoj ordinaciji Milenkovć se uz PAPA test savetuje i HPV test i tipizacija virusa. Time se povećava sigurnost strategije ranog otkrivanja displazija i karcinoma. 

Rana dijagnostika displazija je ključna u uspešnoj prevenciji karcinoma grlića materice. 

Takođe se savetuje HPV vakcinacija. Vakcinacijom pre stupanja u seksulane odnose se može sprečiti razvoj displazija i karcinoma u 90% slučajeva. HPV vakcina se može primiti i kod žena do 45 godina starosti.

Klasifikacija displazija i HPV virusa

U daljem tekstu je klasifikacija displazija i humanih papiloma virusa.

Citološka klasifikacija dsplazija (posle analize papanikolau testa)

  • ASCUS   Iregularne ćelije pločasto slojevitog epitela neodređenog značaja (undeterminated significance);
  • ASC-H   Atipične ćelije pločasto slojevitog epitela gde visoko rizične promene ne mogu da se isključe;
  • AGUS   Izmenjene ćelije cilindričnog epitela gde ne može da se utvrdi poreklo i značaj.
  • LSIL lezija (patološka promena ) niskog pločasto slojevitog epitela niskog stepena;
  • HSIL lezija (patološka promena ) pločasto slojevitog epitela visokog stepena;
  • AIS/ACIS Lezije (patološke promene) cilindričnog epitela visokog stepena/adenocarcinom in situ
  • Ca-invazivni karcinom

Histološka klasifikacija displazija ( posle uzimanja biopsije ili konizacije)

  • CIN I Minimalne patološke promene-laka displazija;
  • CIN II Umerene ćelijske promene-displazija srednjeg stepena;
  • CIN III Ćelijske promene visokog stepena-teška displazija  ili carcinoma in situ.

Klasifikacija humanih papiloma virusa (HPV)

  • HPV visokog rizika: 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59;
  • HPV najverovatnije visokog rizika: 68;
  • HPV verovatno visokog rizika: 26, 53, 66, 67, 69, 70, 73,82;
  • HPV niskog rizika: 6, 11, 40, 42, 43, 44, 54, 61, 72, 81.